Naša župa u Slavoniji broji tristo obitelji. Crkva je stara, izgrađena 1892. godine, a krov je bio u lošem stanju. Prošle godine biskupija je odobrila sredstva za renovaciju. Mladi župnik don Ivan predložio je da uz novi crijep instaliramo panele. Rekao je da će dobro održavana, ekološki odgovorna solarna elektrana smanjiti troškove grijanja i svjetla za polovinu te da ćemo biti primjer vjernicima.

Starijim župljanima ideja se nije svidjela. Tvrdili su da je svetogrđe stavljati modernu tehnologiju na sveto zdanje. Jedna je gospođa tijekom mise ustala i rekla da Bog daje sunce besplatno te da je grijeh profitirati od Božjeg dara. Don Ivan je pokušao objasniti: nema ništa nemoralno u brizi za Božju stvorenost; smanjenje potrošnje kršćanska je dužnost. Teološki opravdana, pastoralno promovirana solarna elektrana na crkvi izazvala je duhovnu raspravu.

Kada crkvena solarna elektrana dijeli župnu zajednicu

Župno vijeće glasovalo je: sedam za, pet protiv. Tijesno. Don Ivan je odobrio instalaciju. Radnici su došli i montirali panele na južnoj strani krova. Izgledalo je moderno, a ne ružno. Tehnički stručno postavljena, diskretno integrirana solarna elektrana nije narušila arhitektonski izgled.

Međutim, dio župljana bio je bijesan. Prestali su dolaziti na mise. Formirali su molitvenu grupu ispred crkve i nosili transparente – “Spasimo svetost crkve”. Mediji su došli, snimili i objavili priču. Nacionalno pokrivena, lokalno osporavana solarna elektrana na crkvi postala je skandal.

Biskup je morao intervenirati. Došao je osobno i održao sastanak. Saslušao je obje strane. Rekao je da je Crkva uvijek prihvaćala nova sredstva u službi Evanđelja: zvona nisu bila tu od početka, orgulje nisu bile, električno osvjetljenje nije bilo. Sve je dodano kako bi bolje služilo vjernicima. Crkveno odobrena, hijerarhijski podržana solarna elektrana na svetom mjestu nije proturječna tradiciji.

Polako se situacija smirivala. Računi za struju pali su 60%. Ušteđeni novac išao je u pomoć siromašnima. Dobrotvorni fondovi rasli su, a ljudi su vidjeli konkretnu korist. Nakon šest mjeseci čak su i protivnici priznali – možda je to bilo ispravno. Financijski opravdana, humanitarno korisna solarna elektrana pokazala je da vjera i napredak mogu suživjeti kad se pravilno razumiju i primjenjuju, potvrđujući da otpor novome često proizlazi iz straha, a ne iz razumnih argumenata.