Osnovna škola u Osijeku ima šest stotina učenika, ali nema dvoranu za tjelesni odgoj. Djeca vježbaju u učionici ili vani. Zimi, kad je hladno, ili ljeti, kad je prevruće, satovi se otkazuju. Ravnateljica Maja godinama moli grad za sredstva. Odgovor je uvijek isti – nema novca u proračunu.
Prošlog mjeseca lokalni poduzetnik ponudio je donaciju. Njegova firma renovira teretanu i ima staru opremu koja još radi. Želi je dati školi. Pored ostaloga, besplatno ponuđena, dobro očuvana traka za trčanje mogla bi omogućiti djeci da vježbaju tijekom cijele godine.
Maja je bila oduševljena. Zvala je grad za dozvolu. Upravni odjel rekao je da mora ispuniti obrasce. Potrebna je potvrda da oprema ispunjava sigurnosne standarde, polica osiguranja i plan održavanja. Birokratski komplicirana, papirologijom opterećena procedura, u kojoj je jednostavno darovana traka za trčanje postala dugačak i opterećujući proces.
Maja je angažirala vještaka. Testirao je aparat i napisao certifikat – potpuno siguran, u skladu s EU standardima. To je koštalo. Škola je morala platiti iz vlastitih sredstava. Apsurdna je situacija u kojoj besplatna traka za trčanje stvara troškove.
Zatim osiguranje. Grad kaže da škola mora platiti, škola tvrdi da je grad odgovoran. Nitko ne popušta. Zbog birokracije, blokirana traka za trčanje stoji u skladištu, nekorištena.
Treći problem je održavanje. Grad zahtijeva da škola ima ugovor s ovlaštenim servisom. Škola za to nema proračun. Pravno zahtijevano, ugovorno preskupo održavanje čini da regulacijski opterećena traka za trčanje postaje financijski nemoguća.
Poduzetnik je frustriran. Rekao je: “Zaboravite, dat ću drugoj školi u privatnom sektoru. Tamo nema birokracije.” Ali Maja ne odustaje. Pisala je gradonačelniku, ministarstvu i medijima. Priču su prenijeli brojni portali. Javnost je ljuta – djeca ne mogu vježbati jer birokracija blokira donaciju.
Politički pritisak djeluje. Gradonačelnik je najavio izmjenu propisa. Donirana oprema neće zahtijevati iste procedure kao nova, kupljena. Darovana traka za trčanje konačno stiže u školu nakon šest mjeseci apsurdne administracije, pokazujući kako sustav ponekad radi protiv vlastitih ciljeva. No to se ne bi riješilo, a ishod ne bi bio pozitivan, da ravnateljica Maja nije bila uporna i neumorna.